ZBOGOM NAJDRAŽA "DM". NIKADA TE NEĆEMO ZABORAVITI
Zbogom njemačka marko, hvala ti za dane provedene s nama i vidimo se nekom drugom prilikom, na nekom drugom mjestu

Odlazi Stara, dolazi Nova, sretna nam bila. Sa ovom rečenicom ispraćali smo kroz život sve Stare i dočekivali svaku narednu Novu godinu. Izuzetak nije bio ni 31.12.2001 godine. Noću, s ponedjeljka na utorak, tačno u ponoć, oprostili smo se i iza sebe ostavili prvu godinu novog milenijuma, godinu koja je kao i prethodne joj, obilovala ljubavlju, mržnjom, tolerancijom, skladom, neskladom ... Po predviđanju svjetski poznatih teoretičara i proročnika, ni 2002. godina neće se mnogo razlikovati od svojih prethodnica. Koliko im je vjerovati. No pravilo je da svaka Nova godina sa svojom pojavom u životu čovjeka donese nešto novo, pažnje vrijedno. Ni 2002 godina nije odudarala od tih nepisanih pravila. I ona je svojom pojavom, donijela nešto po čemu ćemo je pamtiti i spominjati, nešto po čemu će njezino ime, zlatnim slovima biti ucrtano na stranicama historije. Prije svega historije zemalja Evropske unije, a potom i čitave Evrope. A to nešto je pojava "zajedničke" evropske valute-EURA. Valuta je to koja je otjerala njemačku marku, do juče, rame uz rame sa britanskom funtom i američkim dolarom, najjaču, najstabilniju i na novčane potrese, najotporniju valutu. Iako je u promet zvanično puštena prvog dana Nove godine, priča o njezinom nastajanju seže nekoliko godina u prošlost. Dvijehiljadite godine, zemlje članice EU, došle su na ideju stvaranja zajedničke valute putem koje će se obavljati novčani promet unutar njihovih prostora, ali i mnogo šire. Naravno uslov za realizaciju ove ideje je bio ukidanje nacionalnih valuta. Godine 2001. ideja počinju opsežne pripreme i educiranje o novoj valuti koja se početkom ove godine konačno pušta u promet. Nijemci su se s teškom mukom oprostili od 56/57 godina stare prijateljice, sa kojom su oni dijelili sve lijepe i ružne trenutke svoga života. Sve inflacije, devalvacije, one novčane i one životne. No, uprkos tomu, široko raširenih ruku, pod okrilje svoga platnog sistema, primili su njezinu zamjenu, EURO. Ostatak svijeta, ali i Evrope s nedoumicom je prihvatio EURO. Iako se čvrsto vjeruje da je ona od svih, najstabilnija, valuta, evidentan je i nemali broj onih koji u ove priče nemaju povjerenja. Da je to tako svjedoče i primjeri Velike Britanije, Danske, Švajcarske ... koji u svoj platni promet nisu uveli ovu zajedničku valutu, već su zadržali svoja stara platežna sredstva. Krunu, Franak ... I u našoj zemlji promjena nacionalnih valuta zemalja "razvijenog Zapada" u Euro izazvala je oprečna mišljenja. Oprečna mišljenja koja su itekako razumljiva. Kako zaboraviti staru prijateljicu njemačku marku, koja se duboko uvukla u korijenje finansijskog bivstvovanja našeg naroda. Mišljenja sam da je odlazak "stare dame" iz džepava i sa računa mnogo teže pao Bosancima i Hercegovcima, nego njenim stvaraocima Njemcima. Naša nacionalna valuta, KM izrasla je upravo na utvrdama njemačke marke (DM). Stoga je i razumljiv žal za odlaskom "majke " naše nacionalne valute. Ipak EURO niti je zamijenio niti je potisnuo naše "kilometre" iz upotrebe. Neki kažu kamo sreće da jeste, jer bi se onda osjećeli dijelom velike familije razvijene evrope. KM ostala je kao i dosada platežno, kupovno i prometno sredstvo u BiH, uporedo naravno sa EUROM. U novim platnim uslovima kurs EURA je 1,95 KM što bi stručnije govoreći reklo da u jednom EURU ima isto toliko grama čistog zlata koliko i u 1,95 KM. EURO je u život bankara, bankarskih službenika, privatnika i funkcionera, uneo malu dozu nervoze, stresa i neizbježnog straha pred nepoznatim. Ali strah je normalna pojava, osjećanje svojstveno samo živim bićima. Da li ćete se pridružiti ostatku svijeta i zajedno sa njima podijeliti radost nove valute, ostaje vama po volji. Informacije radi, naši sugrađani su po pitanju EURA, različitih opredjeljenja i mišljenja. Jedni smatraju da je EURO zaista nešto pozitivno i dobro što se desilo u životima Evropljanja, a kako su Zavidovići i Žepče u Evropi, barem geografski, isto važi i za nas. S druge strane veliki je broj i onih koji EURU ne vjeruju. Da li zbog brojnih zabrinjavajućih priča ekonomskih stručnjaka ili ... ? Ono što je bitno je jedna važna činjenica, a to je da u našem narodu postoji i djeluje ona iskonska primitivnost i patetičnost na promjene, koja nam ne da u svijet, u Evropu. Nasuprot njih, stoje oni koji žive i razmišljaju, štede evropski. Dokaz za to su pune hale, nama ne toliko poznatih banaka. Evidentna je takođe i činjenica, da se EURO kod nas i dalje ne koristi u onom obimu u kojem bi trebao. Ovi pokazatelji naravno, ne znače da se situacija u dogledno vrijeme neće promjeniti. Zato, pridružite se, stanite u red koji cilja ka Evropi, ne dajte da vas drugi preteknu i preduhitre. Pridružite se milionima Evropljanja, razmjenjujte sa njima robe, usluge, mišljenja i razmišljanja o svojim i tuđim pogledima na svijet. Jer, nova evropska valuta vam to pruža. Pruža vam priliku da brojna putovanja ne pamtite samo po neizbježnoj nervozi i redovima pred mjenjačnicama, problemima pri zamjeni i mnoštvu manipulanata. Na kraju možete tim mukama reći - zbogom. Takođe, zbogom možete reći i brojnim inflacijama i deflacijama. I na kraju, recite, ali ne melanholično i sa sujetom, no veselo i energično: "zbogom njemačka marko, hvala ti za dane provedene s nama i vidimo se nekom drugom prilikom, na nekom nepoznatom mjestu". Ja vam napisa u ovom članku svašta. Na vama je da odlučite i sami odgovorite na pitanja: Hoću li imati dovoljno povjerenja u Euro, koliko i u Dm ili KM. Hoću li kupovati i prodavati posredstvom njega ? Hoću li živjeti, razmišljati i štediti evropski ?

POČINJE ERA EURA

Posljednjih dana 2001. i na početku 2002.godine, evropu trese euro-groznica. Sve je podređeno početku nove monetarne ere, a historijski događaj ukidanja starih nacionalnih valuta - nekome je teško pao, a nekome je mio. Centralna banka BiH preporučuje zamjenu nacionalnih valuta zemalja eurozone do 15. februara 2002.godine. nakon tog roka, proces zamjene novca će biti skuplji i sporiji.

Ako našu državu i kantone trese groznica štrajkova, protesta, finansijske nestabilnosti - onda se bez pretjerivanja, a analogijom finansijskih tokova, za Evropu može reći da je drma euro groznica. Dok kod nas uglavnom zvekeću prazne kasice, u Evropi se to dešava na malo drugačiji način, tamo one takođe zvekeću, ali pune, a sada i sa novom monetom - eurom. Podsjetimo od 01.januara 2002.godine, euro je zvanična moneta, koja je u opticaju u 12 zemalja članica Evropske monetarne unije: u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Grčkoj, Španiji, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Luksemburgu, Holandiji, Portugalu i Finskoj. Mnogi od nas (koji su ga imali), novac su zamjenili već dosad, a oni koji to nisu uradili, još kako će to učiniti do konca februara. Jer, poslovne bankese moraju ravnati prema zadatom roku za slanje deviza u trezor Centralne banke BiH - do 15.februara 2002.godine. doduše, građani će zamjenu valuta moći vršiti i poslije tog roka, ali uz nešto izmjenjene uslove. Laici bi rekli "Vrlo je lako na to odgovoriti ...". Ali, da nam je neko, nedavno pokušao "prodati" tu priču, ne bismo vjerovali da će Bosanac i Hercegovac tako horno vaditi dojč-marku iz madraca i slamarica i da će, kad je već zatrebalo, potrčati da se gomba u redovima u bankama, kako bi svoje 2orliće" što prije deponovao na sigurno. Ne zna se da li je aktuelna konverzija eura uspjela iscijediti iz naših džepova sve ono što se moglo izvući, ali se pouzdano znada se to, o količini kad je riječ, pokazalo-iznad svih računica. Rekordno su se banke nakrcale devizama, i to u dosad nezabilježenim iznosima. Najpovoljniji metod zamjene, po iskustvima naših komercijalnih banaka, jeste oročavanje iznosa na period od tri, šest i dvanaest mjeseci. Za te intervale, konverzija se radi automatski, a dobije se i odgovarajuća kamata, zavisno od perioda oročavanja. Za svaki slučaj a to nameće zakon o "pranju novca", valja istaći da iznosi iznad 30.000 Dm podliježu prijavljivanju finansijskoj policiji, pa onaj ko polaže takve sume novca mora popuniti odgovarajuće formulare, čime objašnjava porijeklo novca. Nakon početne euforije, bankari su uspjeli "smiriti loptu". Za kratko vrijeme, u sistem je ušlo mnogo novca. U uslovima kada su i građani i privreda "gladni" živih para, kad se grozničavo očekuju plate i traže krediti, iluzorno bi, na osnovu tog podatka, bilo očekivati brze i maestralne rezultate, značajnije investiranje ili neki treći dokaz ekonomskog čuda. Maslo je vjerovatno da će doći i do intenzivnije ponude kredita, iako se na to ozbiljno računa u dogledno vrijeme. Isotvremeno eventualno povećanje roka oročenih depozita, moglo bi, ipak, bitno uticati na smanjenje kamatnih stopa. Sve u svemu na dužu stazu gledano, efikasnost pomenutih relacija i kretanja, u prvom će redu z avisiti od kvaliteta potencijalnih dužnika i od opšte makroekonomske situacije, čijem okviru pripadaju i banke. Važan argument za buduća finansijska kretanja, mogao bi, dakle, biti kvalitet, odnosno nekvalitet dužnika. Mnogo toga u bankama će nametati ročnost prikupljenog novca. Malo klijenata će se, sudeći po dosadašnjim iskustvima, odlučivati za dugoročna oročenja. A zna se da je baš to osnovna pretpostavka dobijanja dugoročnih pozajmica (kredita). Isto tako, novčani tokovi u sklopu bankarskih zakonitosti, prije ili kasnije će nametnuti distribuciju prikupljenog novca klijentima, i to jedino mogućim putem - kreditima. Novonastala situacija će, zato, neizbježno zahtijevati brojne mijene i u samim bankama. Onima koje u tome ne uspiju, ne piše se dobro, kad se zna koliko je prenapučeno bosanskohercegovačko bankarsko i novčano tržište. U cilju opstanka, njima se valja uklopiti u namtnute, iznuđene uslove. Ekspanzija nove kreditne politike, ne samo u korištenju sada raspoloživih depozita, ogleda se u traženju kvalitetnije klijentele i u programima banaka, koje će se, osim fizičkim licima, morati okrenuti ekonomski zdravijim i profitnijim zajmotražiocima. Ciljano okretanje domaćem tržištu, moglo bi uskoro značiti i omekšavanje kreditnih uslova. Devizne rezerve Centralne banke BiH 31. decembra 2001.godine su iznosile 2,66 milijardi KM. Na kraju septembra prošle godine, ova cifra je glasila 1,235 milijardi Km, što će reći da su se devizne rezerve države više nego udvostručile i povećale za 1,4 milijarde. Na konferenciji za novinare u Sarajevu održanoj 09.januara, guverner Centarlne banke BiH Piter Nikol, ovu pojavu je objasnio riječima: "Ove rezerve su u BiH već postojale, ali nisu bile u bankarskom sistemu. Činjenica da su te pare sada u bankama, trebalo bi pozitivno da utiče na ekonomski razvoj zemlje. Mi očekujemo da će se ovaj iznos rezervi smanjiti, sada kada postoji mogućnost da ljudi dobiju euro-novčanice, što nije bilo moguće do 31.decembra prošle godine. Mislim da će većina njemačkih maraka, zamjenjenih u KM ili položenih kao depozit u bankama, i dalje ostati u toj formi. Ali, moraćemo sačekati nekoliko mjeseci da bismo vidjeli kako će se taj trend razvijati". Centralna banka BiH je 07.januara 2002.godine distribuirala drugu pošiljku eura komercijalnim bankama u našoj zemlji u kontingentu vrijednom 30 miliona eura. Rva pošiljka eura, u visini od 15 miliona, distribuirana je prvog radnog dana ove godine. Centralna banka će nastaviti sa dostavom eura komercijalnim bankama u BiH, iako one i same mogu nabavljati ovu valutu od inostranih banaka. Provizija, koju centralna banka BiH naplaćuje komercijalnim bankama za kupovinu eura, iznosi 0,1 posto. Iz Banke podsjećaju da je njena obaveza da komercijalnim bankama u svakom trenutku osigura potrebne količine domaće valute, a ne strane. Centralna banka BiH preporučuje građanima BiH da njemačke marke i druge nacionalne valute iz eurozone, zamjene u komercijalnim bankama do 15.februara. Kursna lista Centralne banke BiH će do tog dana biti objavljivana u istom obliku kao i dosad, što znači da će biti prikazan odnos KM prema euru, ali i prema dosadašnjim nacionalnim valutama eurozone. One će se u naredna dva mjeseca, nalaziti zajedno u opticaju sa eurom, u skladu s odlukama vlada Evropske monetarne unije.

MLADI I ASOCIJALNE POJAVE

Učenik koji želi da se riješi tih problema postupa nasilno prema njima i svoje utočište traži na krivom putu. Veoma je veliki broj onih koji se neće uspjeti na pravi način izvući na siguran put. Učeničke asocijalne pojave su vrlo specifični i sve više prisutni oblici koji zavređuju ozbiljan tretman.

Ono što zabrinjava svaku zajednicu, jeste sve veći porast adolescentskih asocijalnih pojava (laži, krađe,uživanje droga ...). Na početku najosjetljivijeg doba - puberteta javljaju se brojni problemi koji će postajati sve veći i veći s "dubljim" ulaskom u ovaj prelaz. Učenik koji želi da se riješi tih problema postupa nasilno prema njima i svoje utočište traži na krivom putu. Veoma je veliki broj onih koji se neće uspjeti na pravi način izvući na siguran put. Najčešće oni odlutaju u tzv. " visoki - lebdeći svijet". Učeničke asocijalne pojave su vrlo specifični i sve više prisutni oblici ponašanja školaraca i zavređuju kao takvi, ozbiljan tretman "mentalnih higijeničara". Uzroka za ovakvo ponašanje kod njih je, po njihovim riječima, veoma mnogo, a najčešće se navode bojazan od hvatanja u koštac sa problemima, strah od neuspjeha, sankcija, zaštite drugih lica ... Takođe evidentna je i nasljednosti u ovakvom ponašanju, koja je posljedica roditeljskog "obrazovanja" i nebrige za vlastitim potomstvom. Što se tiče krađa u obrazovnim ustanovama od strane učenika, treba istaći da je njihov procenat u ovim našim sredinama u naglom porastu. Prema ispitivanjima koja su vršena među učenicima, dokazuju da se razlog krađe "opravdava" željom da se napakosti osobi koja im nije draga, činjenjem koristi osobi koju vole, znatiželjnošću, izdizanjem svog lika iznad ostalih ... Učenici koji su akteri krađa veoma često imaju i određene psihosomatske poremećaje koji su manje ili više izraženi kroz kleptomaniju, vaspitnu ili obrazovnu zapuštenost i lošu porodičnu atmosferu u sredini u kojoj žive. Učeničke krađe su najčešće individualne iako se sve više susrećemo sa velikim brojem kolektivnih krađa. Kolektivno učenici - prestupnici organizovani su , žargonski rečeno u maloljetničke bande ili skupine. Ukoliko se radi o krađi koja je organizovana u ovakvoj skupini, onda ona ima karakteristike bezobzirnosti, destruktivnosti, veće materijalneštetnosti i društvene opasnosti. Odnosi u jednoj bandi mogu da budu: autokratski, demokratski i laisser faire. Centralna ličnost je njen vođa. On mora da ima neke osobine koje ga izdvajaju iz skupine i čine osobitim u odnosu na druge članove. On se obično odlikuje hrabrošću, umješnošću, fizičkom spremnošću, lukavstvom, odlučnošću, sposobnošću kooperacije ... Vođa prema ispitivanjima koja su vršena može da bude aristokrata i diplomata. Idealan vođa na uzrastu od 10 godina je onaj koji je sposoban da uoči tendencije grupe. On je inteligentan i inicijativan, snažan, vitalan i često osoba koji je naročito po znanju sportskih igara iznad ostalih. Omladina u ovom razdoblju, razdoblju problematičnog ponašanja, često iz znatiželje, potištenosti, dosade, želje za isticanjem odlučuju se na poteze koji vuku za sobom asocijalne pojave. Svjedoci smo sve većeg broja uživalaca opojnih sredstava, krađa, laganja među ovom starosnom populacijom omladine. Ipak, najviše primjetni ovi "poremećaji ličnosti" se očituju na omladini starosne dobi između 13 i 18 godina života. Sve je veća pojava zavlačenja mladih po zabačenim mjestima, mračnim ćoškovima, skrivenim prostorijama ..., gdje su skriveni od očiju šire javnosti i gdje se lako ne mogu pronaći. Na takvim mjestima oni konzumiraju opojna sredstva (alkohol, lake droge, cigarete, udišu ljepilo ...). U današnjici je sve veći broj i onih koji se ne libe konzumiranju ovih sredstava i na javnim mjestima. Mnogi od njih i ne slute da iz baš tih razloga njihog dokazivanja, ta želja može da ih odvuče i dublje u nepovrat, u prelazak na konzumiranje i težih po život opasnih droga. Oni će takvim svojim ponašanjem veoma brzo da stignu do dna. Dobrom prevencijom, obrazovanjem o štetnosti oni mogu vratiti svoju ličnosti na normalu. Za tako nešto nikada nije kasno. Oni moraju biti svjesni da im se na tom putu može pomoći, ali isto tako moraju biti svjesni da oni najveu pomoć mogu dobiti od samih sebe. Svojom čvrstom voljom. Zar im treba takav put - postavljamo si pitanje ? Zašto da propadaju mladi, kada su budućnost svijeta

Tri knjige aforizama i epigrama
Novinari "Mosta" vam predstavlja gospodina Jakova Ivandića zavidovićkog pisca aforizama i epigrama, koji nas je svojim djelima podsjetio na svekoliku umjetničku snagu humora i satire. Nema teme koje Ivandić nije "zakačio": rad, nerad, vjera, novac, politika, ljubav, rat... Iu svakoj od tih tema našao je i nas same.

Mišljenja izražena u člancima i prilozima predstavljaju tačku gledišta njihovih autora i ne predstavljaju stav ALD i Savjeta Evrope, kao ni Centra za mlade